Diabetes mellitus (naziva se još i šećerna bolest) je metaboličko oboljenje: šećer sadržan u namirnicama (glukoza) ne može se u potpunosti razgraditi i iskoristiti.
Dijabetičari danas mogu normalno. Cilj liječenja dijabetesa je održanje visoke kvalitete života i izbjegavanje posljedičnih oštećenja.
Kad razina šećera u krvi padne...
Inzulin je hormon koji se stvara u gušterači i regulira razinu glukoze u krvi. Zahvaljujući inzuilinu glukoza iz krvotoka dospijeva do stanica. Glukoza je važan dobavljač energije za stanice, posebno mozgovne i mišićne.
Ovisno o vrsti dijabetesa oboljeli proizvode premalo ili uopće ne proizvode inzulin, odnosno proizvedeni inzulin ne djeluje kako treba. Posljedica toga jest da se kod oboljelih javlja kronično povišena razina šećera u krvi. To opet oštećuje krvne žile pa stanice ne primaju dovoljno glukoze. Osim toga, nedostatak inzulina utječe na razmjenu masti i bjelančevina.
Sve to može dovesti do ozbiljnih posljedičnih oboljenja kao što su: oštećenje krvnih žila, srca, očiju, bubrega i nogu, kao i akutne neravnoteže metabolizma, npr. dijabetične kome.
Dijabetes nije samo dijabetes
U osnovi postoje dva oblika šećerne bolesti: dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2.
Tip 1 dijabetičar pati od nedostatka inzulina: njegova gušterača više ne proizvodi inzulin. Ovaj oblik dijabetesa označava se još i kao autoimuni dijabetes jer imunološki sustav uništava vlastite tjelesne stanice koje proizvode inzulin u gušterači. Uzroci toga još uvijek nisu točno poznati. Ovaj oblik dijabetesa najčešće se javlja prije 35. godine života, često još u djetinjstvu ili pubertetu. Vlastiti tjelesni inzulin koji organizmu nedostaje mora se ubrizgavati, npr. putem injekcija, do kraja života.
Dijabetes tipa 2 javlja se kod onih ljudi čiji organizam proizvodi inzulin, ali hormon ne djeluje kako bi trebao. Otprilike 80 do 90 posto svih dijabetičara pati od ovog tipa dijabetesa koji se najčešće javlja poslije 40. godine života.
Predispozicije za dijabetes tipa 2, koji se ranije nazivao „starački dijabetes“, su nasljedne, ali to ne znači da će svatko tko ima nasljednu predispoziciju dobiti i dijabetes. Dugogodišnja prekomjerna težina i nedostatak kretanja najčešći su uzroci i vrlo često prethode dijabetesu tipa 2.
Simptomi dijabetesa
Obzirom da se na početku oboljenja gotovo i ne javljaju nikakve poteškoće dijabetes se često prepoznaje i liječi tek nakon nekoliko godina.
Prvi znaci, koji se moraju ozbiljno shvatiti, su povećana žeđ, učestalo mokrenje, umor, rane koje sporo zarastaju i neobjašnjiv gubitak težine.
Dijabetes, što sad?
Nakon što je postavljena dijagnoza dijabetesa obvezan je liječnički nadzor npr. stručnjaka endokrinologa.
U specijaliziranim dijabetičnim savjetovalištima možete saznati sve o samoj bolesti, mogućnostima terapija i životu s dijabetesom.
Terapija dijabetesa tipa 1 sastoji se u nadoknadi inzulina koji nedostaje. Potrebna količina ravna se prema aktualnom stanju šećera u krvi, količini unesenih ugljikohidrata i planirane tjelesne aktivnosti.
Kod dijabetesa tipa 2 u prvom planu su uravnotežena prehrana, redovito kretanje, zdrava tjelesna težina, kao i odricanje od alkohola i nikotina. Dijabetičari ovog tipa mogu promijeniti svoje životne navike i imati pravu priliku za normalne vrijednosti šećera pa tako i izbjeći uzimanje lijekova.
Dijabetičari s normalnom tjelesnom težinom danas se mogu hraniti gotovo jednako kao i zdravi ljudi. Neobične i specijalizirane namirnice za dijabetičare, kao i komplicirani načini pripreme suvišni su.
Savjeti za Vaš jelovnik
Moguće je bolovati od šećerne bolesti i ukusno se hraniti. Danas se dijabetičarima preporučuje uravnotežena prehrana koja u stvari vrijedi za sve ljude.
Važan je svjestan odabir namirnica s posebnom pažnjom posvećenom UGLJIKOHIDRATIMA: postoje različite vrste ugljikohidrata koje organizam različitom brzinom prihvaća i zato oni u nejednakoj mjeri podižu razinu šećera u krvi.
Dijabetičari trebaju koristiti one namirnice koje sadrže ugljikohidrate koji utječu na postupno povećanje razine šećera. U te namirnice ubrajamo višestruke šećere (npr. škrob) koji se nalaze u proizvodima od cjelovitog zrnja žitarica, povrće, voće, opnasto povrće i krumpir.
Manje preporučljive namirnice su one koje sadrže jednostavne i dvostruko složene šećere (npr. glukozu, saharozu i fruktozu), a možemo ih naći u pire krumpiru, kukuruzu, bijelom kruhu, kukuruznim pahuljicama, sladoledu i slatkim napicima. Jednostavni i dvostruko složeni šećeri utječu na brzo podizanje razine šećera u krvi, ali ona isto tako brzo padne. Zato konzumirajte ananas, banane i grožđe samo u manjim količinama, zbog njihovog visokog sadržaja voćnog šećera (=jednostavni šećer).
Jednostavne i dvostruko složene šećere valja „upakirati“ u obroke; npr. marmeladu namažite na kruh od cjelovitog zrna ili puding pojedite odmah nakon glavnog obroka, kako razina šećera ne bi tako brzo narasla.
Tijekom dana valja pojesti više manjih obroka da nepotrebno ne opterećujete razinu šećera u krvi. Tako ćete izbjeći velike oscilacije razine šećera u krvi te osjećaj gladi između obroka.
Je li šećer zabranjen?
Kod dijabetesa nije obvezno u potpunosti izbaciti bijeli šećer iz prehrane. Male količine koje služe za zaslađivanje ili one u receptima za kolače dozvoljene su jer ne opterećuju metabolizam. Ali ove ugljikohidrate morate uračunati prilikom obračuna dnevnih potreba i ne smijete ih dodatno uzimati.
Proizvodi za dijabetičare uglavnom sadrže zaslađivače umjesto šećera. Zaslađivači poput fruktoze, izomalta, maltita, manita, sorbitola i ksilita utječu na sporo podizanje razine šećera, ali sadrže kalorije. I sadržaj masti je često vrlo visok u proizvodima za dijabetičare.
Suprotno, zaslađivači poput saharina, aspartama i ciklamata ne sadrže kalorije. Oni se nude u velikom broju proizvoda namijenjenih energetskoj prehrani i ne utječu na razinu šećera u krvi. Dijabetičari mogu koristiti ove proizvode, ali oni nisu obvezan dio prehrane dijabetičara.
